Opisujući dramatiku njihovog susreta na aerodromu u Melbourneu, Ismeta se prisjeća:
"Naroda je došlo... ja ne znam oklen' je taj narod došo'...moje komšije, Albanci, Turci, Bosanci, to je sve došlo, niko na poso' nije išo'... Sin je prošo' kraj mene, ja nisam mogla svoje dijete prepoznati. Onda je mlađi sin ošo' i našo' ga. Kad smo se zagrlili ja sam pala na zemlju. Kasnije su me umili i došla sam malo sebi."
Agim Dobruna, novinar, a kasnije glasnogovornik i hroničar kluba "Đerzelez", priziva sjećanje na ovaj susret:
"Ma kako se ne bih sjećao iako je bilo davno. Tada smo svi bili jedno. Radost sreći koja se širom otvorila, dopunjavala je sudbinu koja se poigrala i sa majkom i sa sinom i sa svima koji smo čekali nekoliko godina da se majka i sin konačno zagrle. Desilo se da su se zagrlili, bilo nas je puno koji smo izašli na aerodromski plato da to doživimo i da zajedno sa majkom plačemo od radosti. Snimao sam taj srdačni trenutak, i nikada mi neće zamagliti kamera..."

Ismeta Čejvan, volonter u džamiji ABIC Deer Park, Melbourne.jpg
Za džamiju u Deer Parku Ismeta kaže:
"Ova džamija je moja Bosna."