Najva\nije
- Tradicionalno spaljivanje, praksa autohtonih naroda, sve se više danas smatra "testiranim" putem za smanjenje šumskih požara i promovisanje zdravlja zemlje.
- Lokalne vlasti daju aboridžinskim zajednicama zeleno svjetlo za oživljavanje tradicionalnog spaljivanja na način na koji oni to poznaju, a dokazi pokazuju da to funkcioniše.
- Prednosti primjene tradicionalne vatre uključuju ublažavanje šumskih požara i još mnogo toga. Ljudi Prvih naroda koriste holistički pristup koji podržava otporni ekosistem.
Mnogi od nas u Australiji smatraju vatru prijetnjom—što je razumljivo, s obzirom na devastaciju koju su izazvali šumski požari tokom Crnog ljeta 2019–20, a nedavno i široko rasprostranjeni, intenzivni požari 2024. godine.
.
Ali za pripadnike Prvih naroda vatra je korištenaBila je od suštinske važnosti za upravljanje zemljom, planiranje opskrbe i zaštitu ekosistema, uključujući i od šumskih požara.
Wunambal Gaambera Aboriginal Corporation chair Catherine Goonack is among those holding the baton of the fire tradition in Australia today. She learnt cultural burning directly from her ancestors. Photo: Russell Ord for WGAC
„Moj otac nam je govorio da svake godine moramo paliti da bismo ubrali hranu.“
"Tradicionalno spaljivanje je način naših predaka, način života. Oni su koristili vatru da bi ponovno oživjeli zemlju, da bi donijeli rast i spriječili dolazak šumskih požara,“ kaže Catherine Goonack, predsjednica organizacije Wunambal Gaambera Aboriginal Corporation.
Ova običajna praksa—poznata kao tradicionalno (kontrolisano) spaljivanje, firestick farming ili hladno spaljivanje—nije se široko primjenjivala u velikim razmjerama od kolonizacije.
I da je ovo jedan od razloga zašto je Australija postala sklona požarima i osjetljiva na destruktivne šumske požare.
„Stari ljudi znaju da je važno paliti zemlju kako bi je održali zdravom,“ kaže gospođa Goonack.
In 2024. godini bila je koautor koja je dokumentovala kako se situacija s požarima poboljšala u udaljenom sjevernom Kimberleyju u Zapadnoj Australiji, kao rezultat ponovnog uvođenja velikih razmjera običajnog spaljivanja.
„Pratimo situaciju zadnjih 10 godina kako bismo spriječili šumske požare. Imali smo svojih uspona i padova, ali sada smo opet na pravom putu.“
Studija je izmjerila kako su četiri grupe tradicionalnih vlasnika uspjele ublažiti teške šumske požare koji su prethodno dominirali tropskim savanskim pejzažom tog područja.
Skills of assessing the right timing, and how to burn the right way, survive to this day. Fire walk by Jeremy Kowan, Uunguu Ranger and Wunambal Gaambera Traditional Owner. Photo: Mark Jones for WGAC
Ako tradicionalno spaljivanje djeluje, zašto ga ne biste oživjeli svuda?
Sjeverni Kimberley je jedna od rijetkih regija u Australiji gdje su programi kulturnog spaljivanja mogli biti provedeni uz druge odobrene metode, nakon povratka vlasničkih prava tradicionalnim vlasnicima zemlje.
Tom Vigilante, glavni autor studije, kaže da je dobijanje tih zemljišnih prava „bio veliki preokret“.
„Jer je to značilo da su ljudi stekli pravo upravljati zemljom onako kako žele.“
„Alternativa bi bila imati nacionalne parkove ili druge vrste zemljišta gdje su vladine agencije odgovorne za spaljivanje. U tim situacijama, Aboridžini moraju pokušati uticati na način na koji se spaljivanje provodi na tim područjima, ali nemaju pravo to raditi sami.“
Trevor Howard, nacionalni menadžer za propisano spaljivanje u Australasian Fire and Emergency Service Authorities Council (AFAC), vidi upravljanje vatrom od strane autohtonih naroda u Kimberleyju i širem savanskom području kao „dobar primjer onoga što se može postići u drugim dijelovima Australije“.
„Taj krajolik tamo potpuno je transformisan u posljednjih 20 godina.“
„Bilo je puno vrlo intenzivnih, vrlo velikih požara, a sada je puno bolje upravljano i pod kontrolom, s niskointenzivnim, mrljastim požarima u pravo vrijeme godine, pod vodstvom autohtonih naroda, koji provode programe podržane naučnim istraživanjima.“
Mr Vigilante elaborates on fire management techniques in North Kimberley: “A lot of burning is done by vehicles, some walking in the bush or burning around cultural sites. We also use aircraft because we're looking after close to a million hectares.” Photo: WGAC
I koliko će svaka država i teritorija imati koristi od toga, ovisiće o njihovoj saradnji s tradicionalnim čuvarima zemlje.
„Jer širom Australije imamo mnogo autohtonih grupa, i svaka od tih grupa ima svoje vlastite veze sa svojom lokalnom zemljom.
„Dakle, stvarno je potrebno da svaka agencija na nivou države i teritorija sarađuje s tim grupama bi razumjela njihove želje i potrebe te ih podržala u razvoju svojih praksi kulturnog spaljivanja na njihov način, na njihovoj zemlji.“
Kako vatra obnavlja zdravlje zemlje?
Gareth Catt je menadžer za partnerstva u organizaciji Indigenous Desert Alliance.
Surađuje s čuvarima zemlje iz Prvih naroda širom Sjevernog teritorija, Zapadne Australije i Južne Australije od 2012. godine.
Veliki dio ovog rada fokusiran je na integraciji tradicionalnih kulturnih praksi paljenja vatre u moderni kontekst na većoj skali.
On smatra da je uspjeh kontrolosanog spaljivanja kao proaktivnog pristupa upravljanju šumskim požarima u načinu na koji se provodi, s naglaskom na prioritetima potreba krajolika.
„Ljudi s kojima sam radio interagiraju s vatrom na način koji se oslanja na vremenske uvjete, razumijevanje gdje će vatra krenuti i kako će ta zemlja reagirati.“
Gospodin Catt kaže da postoji obnovljen interes za tradicionalno znanje o smanjenju rizika od požara, „posebno nakon velikih ljetnih požara 2019–2020“.
„Kada ljudi pomisle na vatru, pomisle na crnilo koje ona ostavi, opasnost koja je s njom povezana“, dodaje.
„Ali kada se vatra pažljivo primijeni na krajolik, nije destruktivna sila, već obnavljajuća sila. Ako pravilno tempirate vatru i dosljedno komunicirate s krajolikom, vatra postaje mnogo više alat za promovisanje raznolikosti vegetacije i novog rasta.“
Joint research by members of the Ulladulla Local Aboriginal Land Council and academics from the University of Wollongong found that cultural burns significantly improve soil quality, allowing more nutrients and microbes to thrive. Photo: Paul Jones (UOW) Credit: pauljones
Profesor Anthony Dosseto dijeli uvid u najnovije dokaze o ovoj praksi.
On je jedan od istraživača iza istraživanja iz 2024. godine koje upoređuje dejstvo na zdravlje tla kod propisanog spaljivanja vođenog agencijama u odnosu na tradicionalno spaljivanje.
Studija je zajednički provedena od strane akademika sa Univerziteta Wollongong i članova Lokalnog aboridžinskog zemljišnog vijeća Ulladulla.
Otkrili su da obje metode imaju pozitivan učinak na tlo, ali da tradicionalno spaljivanje pokazuje dodatne koristi.
„Na primjer, utvrdili smo da je smanjenje gustoće tla bilo veće tamo gdje je primijenjeno tradicionalno spaljivanje“, objašnjava profesor Dosseto.
„A bilo je više ugljika i azota u odnosu na područja gdje je provedeno propisano spaljivanje vođeno agencijama. Ugljik i azot su izuzetno važni jer su glavni nutrijenti za ovaj ekosistem.“
Profesor Dosseto kaže da se ne radi o suprotnosti između propisanog spaljivanja i kulturnog spaljivanja.
Radije, fokus je na dijeljenju dokaza i uvida u ulogu koju kulturno spaljivanje igra u smanjenju rizika od požara i zdravlju ekosistema—ulogu koju su zajednice Prvih naroda razumjele već hiljadama godina.
„Imamo ovu kutiju s alatima, ako želite, za tehnike upravljanja vatrom. I dugo, dugo vremena ignorisali smo alate zajednice Prvih naroda koji su se brinuli za ovu zemlju već desetke hiljada godina.“
Pratite ili se pretplatite na podcast Australia Explained za više vrijednih informacija i savjeta o snalaženju u vašem novom životu u Australiji.
