Iako je dr. Fadi Gharbieh fizički u Australiji, rekao je da je mentalno i emocionalno još uvijek u Gazi, koju je napustio prije otprilike sedam mjeseci.
"Ne samo da se sjećam svog života u Gazi; još uvijek živim tamo", rekao je Gharbieh (47).
"Ponekad se osjećam kao da sada sanjam. Otvaram svoj ormar da uzmem majicu ili hlače i onda shvatim da su još uvijek u Gazi."
Dermatolog po profesiji, rekao je da su on, njegova supruga Dina i njegov sin Mousa živjeli relativno "dobar život" u Gazi prije rata.
“Imao sam svoju kliniku sa najsavremenijom medicinskom opremom,” rekao je Gharbieh.
Porodica je živjela u okrugu Al-Rimal, koji se prije rata smatrao najprosperitetnijim kvartom Gaze.
"U klinici sam radio manje zahvate i kozmetičke tretmane, poput ubrizgavanja botoksa i dermalnih filera", rekao je.
Zajedno sa hiljadama drugih, život porodice Gharbieh se okrenuo naglavačke 7. oktobra 2023.
Hamas je 7. oktobra pokrenuo napad na Izrael, u kojem je, prema izraelskoj vladi, ubijeno više od 1.200 ljudi i uzeto više od 200 talaca.
Kao odmazdu, Izrael je pokrenuo napad na Gazu, što je rezultiralo brojem smrtnih slučajeva od više od 45.000 Palestinaca, većinom žena i djece, prema nedavnom izvještaju Ureda Ujedinjenih naroda za ljudska prava.
Napad 7. oktobra bio je značajna eskalacija u dugotrajnom sukobu između Izraela i Hamasa.
U prvom mjesecu rata porodica je morala napustiti svoju kuću.
The war in Gaza has resulted in the displacement of hundreds of thousands of people. Source: EPA / Haitham Imad
"Bili su to napeti i strašni trenuci, jer se situacija u Gazi ubrzano pogoršavala i morali smo pronaći sigurno sklonište."
"Bilo je to jako teško vrijeme. Nismo imali struju, internet i vodu. Bio sam zabrinut za sigurnost svog šestogodišnjeg sina", dodao je.
"Od života na određenom društvenom nivou prešli smo u situaciju u kojoj nismo imali osnovne stvari poput jaja, kruha i krompira."
A kako se rat u Gazi zaoštravao, tročlana porodica se suočila sa još surovijom situacijom. Gharbieh je rekao da se bojao za svog sina usred onoga što se činilo kao kontinuirano neposredna opasnost.
"Nisam se bojao smrti, ali sam bio zabrinut za svoje dijete", rekao je.
"Svoga sina sam stavljao na krilo, a zatim ga prebacivao na drugu stranu, jer nisam znao koji dio kuće bi mogao pogoditi projektil."
Gharbiehova sestra je državljanka Australije, što je njemu i njegovoj porodici otvorilo vrata nade.
Podnijela je zahtjev za turističku vizu za svog brata i njegovu porodicu i njihovi zahtjevi su prihvaćeni.
Od 31. oktobra 2024. godine, 1.358 palestinskih državljana stiglo je u Australiju koristeći turističke vize. Broj može uključivati pojedinačne putnike koji su izvršili više ulazaka tokom ovog perioda, izjavili su iz .
Porodica je stigla na sigurno u Australiju u maju ove godine, na čemu je Gharbieh rekao da je zahvalan.
"Zahvaljujem Bogu što sam ovdje, a moja žena i sin su sigurni. Zahvalan sam što sam ovdje", rekao je.
Situacija u Gazi danas je još gora od one koju smo doživjeli kada smo tamo bili.Dr Fadi Gharbieh
Ali Gharbieh, koji je skoro 13 godina radio kao specijalista za dermatologiju, rekao je da osjeća veliki gubitak.
"Osjećam se tužno što ne mogu raditi posao koji volim", rekao je.
"Uložio sam mnogo truda i bilo je teško studirati medicinu. Studirao sam u Siriji, a zatim specijalizaciju i obuku odradio u Egiptu."
Teško je naći posao
Hassan Mousa, izvršni direktor Arapskog vijeća Australije, rekao je da su se mnogi migranti i izbjeglice suočili s izazovima u priznavanju njihovih kvalifikacija i pronalaženju posla u Australiji, ali oni koji dolaze iz Gaze suočavaju se s još većim poteškoćama.
"Mnogi od njih morali su pobjeći bez dokumenata koji dokazuju njihove kvalifikacije, a većina nema stalni boravak ili pravo na legalan rad u Australiji", rekao je Mousa.
"Neki od njih imaju i (ograničeno) znanje engleskog jezika, što zadatak čini još težim."
Arapsko vijeće Australije trenutno radi zajedno sa 90 drugih organizacija kroz kampanju Aktiviraj australske vještine "na poboljšanju sistema priznavanja vještina i kvalifikacija kako bi se riješio nedostatak koji oštećuje australske zajednice, porodice i preduzeća".
"U ovom trenutku nema posebnog obzira na ljude koji dolaze iz Gaze, a ja sam to pitanje pokrenuo na sastanku sa ministrom zapošljavanja jer imamo osjećaj odgovornosti prema tim ljudima koji su izgubili sve", rekao je Mousa.
Ministar za zapošljavanje i odnose na radnom mjestu Murray Watt rekao je da vlada Albanesea "prepoznaje važan doprinos koji su izbjeglice dale, i nastavljaju da daju, radnoj snazi Australije".
"U saradnji sa državnim vladama, službama za zapošljavanje, socijalnim preduzećima, neprofitnim organizacijama i drugim grupama, posvećeni smo pronalaženju više načina da pomognemo izbjeglicama i novim Australcima da se angažuju i pronađu smislen, dostojanstven posao", rekao je.
„Bio sam veoma zadovoljan što sam ove sedmice održao okrugle stolove o poslovima u Tasmaniji i Melburnu kako bih čuo od pružalaca usluga zapošljavanja, grupa u zajednici i sva tri nivoa vlasti o tome kako možemo bolje prilagoditi usluge zapošljavanja lokalnim regijama.
„Okrugli stolovi su bili dobro posjećeni, a savjeti dobijeni u vezi pomoći migrantima i izbjeglicama da nađu posao biće uneseni u pilot projekt za lokalna radna mjesta u Melbourneu koji je sada u toku i pomoći će u informiranju budućih ulaganja i reformi u prostoru za zapošljavanje.“
Oko 30 organizacija učestvovalo je na sajmu poslova koji je u septembru ove godine održalo Vijeće za dolaske iz Gaze, a događaju je prisustvovalo 350 ljudi.
"Polaznici su predstavljali 70-80 posto dolazaka iz Gaze u Sidnej," rekao je Mousa.
"Iznenadili smo se kvalifikacijama i vještinama polaznika, a to su izgubljene vještine koje Australija gubi ne dajući im prilike za rad."
Gharbieh je počeo studirati medicinu kako bi postao liječnik opće prakse, a uprkos svim poteškoćama, rekao je da ima velike nade da će uskoro moći prakticirati medicinu u Australiji.
"Uložili smo mnogo krvi, znoja i suza da izgradimo pristojan život u Gazi, ali smo izgubili sve", rekao je.
"Nakon onoga što nam se dogodilo, bio bih zahvalan na svemu, ma koliko to bilo malo."
Nedavne statistike pokazuju da Australija svake godine gubi 9 milijardi dolara dodatnih ekonomskih aktivnosti "jer migranti rade ispod svog nivoa vještina i kvalifikacija po višoj stopi od radnika rođenih u Australiji".
"Postoje dostupni poslovi i postoje ljudi kvalifikovani da popune te poslove, tako da moramo ubrzati proces priznavanja kvalifikacija i učiniti ga lakšim i fleksibilnijim", rekao je Mousa.
"To je u najboljem interesu svih: Australije, migranata i tržišta rada."
Mousa je rekla da vjeruje da je "bolje zapaliti svijeću nego proklinjati tamu".
„Potrebno je vrijeme da se kvalifikacije priznaju, tako da je bolje da novopridošlice ovo vrijeme dobro iskoriste.
"Oni mogu naučiti engleski i tražiti posao koji odgovara njihovim vještinama, čak i ako to nije isti posao koji su radili prije. Na primjer, doktor može tražiti posao u zdravstvenom sektoru."
Gharbieh sada ima povremeni posao u klinici za logopedsku terapiju i rekao je da je zadovoljan da zaradi nešto novca i stekne radno iskustvo.
“Poštujem ovdašnje zakone i način na koji oni osiguravaju da doktori imaju radno iskustvo ovdje u Australiji,” rekao je.
"Postoje razlike u medicinskoj etici i ja ih sada učim. Australija je jedinstvena po tom pitanju. Nije mi lako, ali pokušavam imati razumijevanja i dajem sve od sebe."
Trauma i osjećaj krivice
Uprkos tome koliko je sigurnost vrijedna za tročlanu porodicu, rekao je da je to došlo s osjećajem krivice zbog bijega dok su bliske osobe ostali zaglavljeni u ratom razorenoj Gazi.
"Moj daidža je još uvijek u Gazi i situacija je jadna. Nema hrane. Čak i ako imaju novca, nema hrane za kupovinu", rekao je.
"Kada jedem ovdje, osjećam se krivim."
